H (Haba–Huzejma)

*Haba (Hába) vidi Habiba,
gen. -ē; vok. Hâbo; prisv. pridjev Hábīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. Habíba

Habib (Hȁbīb),
gen. -íba; vok. Hȁbībe (u B. kr. i Hȁbību); prisv. pridjev Habíbov; muško ime (frekv.).
Iz ar. Ḥabīb (lično m. ime) = drag; voljen; mio; ljubimac; miljenik.

Habiba (Habíba),
gen. -ē; vok. Habíba; prisv. pridjev Habíbīn; (u B. kr. Habíbe, gen. -ē; vok. Habíbe; prisv. pridjev Habíbīn; žensko ime (frekv.).
Iz ar. Habībe (lično ž. ime) = draga; voljena; mila; milje­nica.
Hipok. Bíba, Hába, Hìba

Habibija (Habíbija),
gen. -ē; vok. Habíbija; prisv. pridjev Habíbijīn; muško ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥabībī = dragī; voljenī; milī + naš nast. -ja.

*Habid (Hábid) vidi Abid,
gen. -a; vok. Hábide; prisv. pridjev Hábidov; muško ime (rijetko).
Modif. od Ábid

Habir (Hábir),
gen. -a; vok. Hábire; prisv. pridjev Hábirov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥābir = dobro upućen; temeljito upoznat; siguran po­znavalac.

Habira (Habìra),
gen. -ē; vok. Habìra; prisv. pridjev Habìrīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥābire = dobro upućena; temeljito upoznata; siguran poznavalac.

*Hačka (Háčka) vidi Hadžija,
gen. -ē; vok. Hâčko; prisv. pridjev Háčkīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hadžìja

*Hačko (Háčko) vidi Hadžija,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâčko; prisv. pridjev Háčkīn (u ist. Herc. Háčkov); muško ime (rijetko).
Hipok. od Hàdžija

Hadir (Hádir),
gen. -a; vok. Hádire; prisv. pridjev Hádirov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥādir = zdrav; krupan; jedar; čvrst; pun snage.

*Hadža (Hádža) vidi Hadžera, Hadžiba, Hadžija i Hadžira,
gen. -ē; vok. Hâdžo; prisv. pridjev Hádžīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hadžèra, Hadžìba, Hadžìja, Hadžìra

*Hadžaga (Hȁdžaga) vidi Hadžija i Agan,
gen. -ē; vok. Hȁdžaga; prisv. pridjev Hȁdžagīn; muško ime (manje frekv.).
Složeno ime od ar. hàdž(ija) i tur. àga.

*Hadžan (Hàdžan) vidi Hadžija,
gen. -a; vok. Hàdžane; prisv. pridjev Hàdžanov; muško ime (rijetko).
Izv. od hipok. Hádžo (< Hàdžija) dodavanjem na osnovu našeg nast. -an.

Hadžegrija (Hadžègrija),
gen. -ē; vok. Hadžègrija; prisv. pridjev Hadžègrijīn; muško ime (rijetko).
Složeno ime od tur. hacī = hadžija (ḥağğ) + Egri = stanovnik grada Egre u Mađarskoj (Egervár). Dosl. značenje = hadžija iz grada Egre.
Postoji i porodično prezime Hadžiegrić. Preci te porodice porijeklom su iz grada Egre, a doselili su se u Bosnu za vrije­me austro-turskih ratova 1683.–1699.

*Hadžem (Hàdžem) vidi Hadžim,
gen. -a; vok. Hàdžeme; prisv. pridjev Hàdžemov; muško ime (rijetko).
Modif. od Hádžim

Hadžera (Hadžèra),
gen. -ē; vok. Hadžèra; prisv. pridjev Hadžèrīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz tur. Hacere < ar. Hāğer (lično ž. ime) < st. hebr. Agar = ime žene Ibrahimove (Abrahamove) a majke Ismailove (Ismaelove) + naš nast. -a za ženski rod.
Modif. Hadžìra
Hipok. Hádža

Hadžib (Hádžib),
gen. -a; vok. Hádžibe; prisv. pridjev Hádžibov; muško ime (manje frekv.).
Iz ar. hāğib => vratar; portir; komornik; čuvar; ordonans. U arapskom hilafetu hadžib je bio dvorski komornik, a u Španiji (u Kordobi) predstavnik halife. Poslije raspadanja hilafeta to je titula malih nezavisnih kraljeva. Hadžib može značiti i »ministar finansija«.

Hadžiba (Hadžìba) vidi Hadžib,
gen. -ē; vok. Hadžìba; prisv. pridjev Hadžìbīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od m. imena Hádžib dodavanjem našeg nast. -a za žen­ski rod.
Hipok. Hádža

Hadžija (Hàdžija),
gen. -ē; vok. Hàdžija; prisv. pridjev Hàdžijīn; muško ime (frekv.).
Iz tur. haci = hodočasnik svetih mjesta (< ar. ḥāğğ) + naš nast. -ja.
Kod muslimana je hadžija onaj ko je posjetio (hodočastio) sveti hram Kabu u Meki, a kod hrišćana ko je išao na poklo­njenje Hristovu grobu u Jerusalemu. Od zajedničke imenice hadžija nastalo je i muslimansko lično ime Hadžija, koje se daje djetetu sa željom da bude hadžija, ili ako se rodilo na dan kad se obavlja hadždž (Hadži-bajram), odnosno kad hadžije odlaze ili dolaze.
Hipok. Hádžo, Háčko

Hadžija (Hadžìja),
gen. -ē; vok. Hadžìja; prisv. pridjev Hadžìjīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥağiyye = dostojna; vrijedna; dolična.
Hipok. Háčka, Hádž

Hadžim (Hádžim),
gen. -a; vok. Hádžime; prisv. pridjev Hádžimov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥāğim = onaj koji pušta krv kupicom, rogom.
Modif. Hàdžem

Hadžir (Hádžir),
gen. -a; vok. Hádžire; prisv. pridjev Hádžirov; (u Gacku Hàdžīr; gen. -íra; vok. Hȁdžīre; prisv. pridjev Hadžírov); muško ime (rijetko).
Iz ar. hāğir = lijep; krasan; izvrstan; odličan.

*Hadžira (Hadžìra ili Hadžíra) vidi Hadžera,
gen. -ē; vok. Hadžìra; prisv. pridjev Hadžìrīn; (u B. kr. Hadžíre, gen. -ē; vok. Hadžíre; prisv. pridjev Hadžírīn; u Gacku Hadžíra, gen. -ē; vok. Hadžíra; prisv. pridjev Hadžírīn); žensko ime (frekv.).
Modif. od Hadžèra

*Hadžo (Hádžo) vidi Hadžija,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâdžo; prisv. pridjev Hádžīn (u ist. Herc. Hádžov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Hadžija

*Hafa (Háfa) vidi Hafeta, Hafifa i Hafija,
gen. -ē; vok. Hâfo; prisv. pridjev Háfīn; žensko ime (manje frekv.).
Hipok. od Háfeta, Hafífa, Hafíja

Hafeta (Háfeta),
gen. -ē; vok. Háfeta; prisv. pridjev Háfetīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥāffe(t) = lagana; brza; hitra + naš nastavak -a za ženski rod.
Hipok. Háfa

*Hafeza (Hafèza) vidi Hafiza,
gen. -ē; vok. Hafèza; prisv. pridjev Hafèzīn; žensko ime (manje frekv.).
Modif. od Hafìza
Hipok. Fèza

Hafifa (Hafífa),
gen. -ē; vok. Hafífa; prisv. pridjev Hafífīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥafīfe = lagana; brza; hitra; okretna.
Hipok. Háfa, Hȁfka.

Hafija (Hafíja),
gen. -ē; vok. Hafíja; prisv. pridjev Hafíjīn; Hafìja, gen. -ē; vok. Hafìja; prisv. pridjev Hafìjīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz tur. Hāfiye (lično ž. ime), od ar. ḥāfiyye = skrivena; tajnovita; misteriozna.
Hipok. Háfa, Hȁfka, Hàfuša

Hafiz (Háfiz),
gen. -a; vok. Háfize; prisv. pridjev Háfizov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥāfiẓ = čuvar; zaštitnik; onaj koji zna sav Kur’an napamet.
Hafiz je poetski nadimak velikog perzijskog pjesnika Šemsudina Muhameda (1327.–1389.). U rodnom mjestu Širazu učio je književnost, teologiju i arapski jezik. Njegovo najpoznatije pjesničko djelo Divan sadrži 500 gazela (kratkih lirskih pje­sama) savršena stila i velike umjetničke vrijednosti. U doba evropskog romantizma svojom lirikom utjecao je na mnoge poznate pjesnike, posebno u Njemačkoj.

Hafiza (Hafìza),
gen. -ē; vok. Hafìza; prisv. pridjev Hafìzīn; Hȁfiza, gen. -ē; vok. Hȁfiza; prisv. pridjev Hȁfizīn; žensko ime (frekv.).
Iz tur. Hāfiza (lično ž. ime), od ar. ḥāfiẓe = čuvarica; zaštitnica; ona koja zna sav Kur’an napamet.
Modif. Hafèza
Hipok. Fíza

*Hafizada (Hafizáda) vidi Hafiz,
gen. -ē; vok. Hafizáda; prisv. pridjev Hafizádīn; žensko ime (rijetko).
Složeno ime od ar. ḥāfiẓ i perz. zāde = dijete; potomak. Značenje = hafizova kći; hafizovo dijete.
Hipok. Fíza, Záda

*Hafka (Hȁfka) vidi Hafija i Hafifa,
gen. -ē; vok. Hȁfka; prisv. pridjev Hȁfkīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hafíja i Hafífa

*Hafuša (Hàfuša) vidi Hafija,
gen. -ē; vok. Hàfuša, Hàfušo; prisv. pridjev Hàfušīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hafíja

Hafza (Hȁfza),
gen. -ē; vok. Hȁfza; prisv. pridjev Hȁfzīn; žensko ime (ma­nje frekv.).
Iz ar. Ḥafṣe (lično ime) = žensko Iavče; mali ženski lav.

Hajdar (Hàjdar),
gen. -a; vok. Hàjdare; prisv. pridjev Hàjdarov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hayder < ar. Ḥayder (lično m. ime) = lav.
Hajdar je nadimak četvrtog halife Alije zbog njegove izu­zetne hrabrosti u borbama protiv neprijatelja islama. Među­tim, A. Gafurov pretpostavlja da je Hajdar njegovo pravo lično ime, koje je kasnije zamijenjeno imenom Alija. Takvu pretpostavku temelji na činjenici što su u Arapa vrlo česta imena sa značenjem »lav« i bez junačkih podviga u borbama, a zatim spominje jednu pjesmu iz predislamskog perioda u kojoj ima stih gdje Alija govori o svome imenu ovako: »Ja, koga je mati nazvala Hajdar...« Bez jačih i sigurnijih dokaza to su zasada samo pretpostavke.

*Hajdin (Hàjdin) vidi Ajdin,
gen. -a; vok. Hàjdine; prisv. pridjev Hàjdinov; muško ime (rijetko).
Modif. od Àjdin

*Hajra (Hájra) vidi Hajrija i Hajrudina,
gen. -ē; vok. Hâjro; prisv. pridjev Hájrīn; (u C. kr. Hájro, gen. -ē; vok. Hâjro; prisv. pridjev Hájrīn); žensko ime (frekv.).
Hipok. od Hajríja (Hajrìja), Hajrudína

*Hajraga (Hȁjraga) vidi Hajran, Hajret, Hajrudin i Agan,
gen. -ē; vok. Hȁjraga; prisv. pridjev Hȁjragīn; muško ime (manje frekv.).
Složeno ime od hipok. Hájro (< Hàjran, Hàjret, Hajrùdīn) i aga.

*Hajran (Hàjran) vidi Hajret, Hajrija, Hajrudin i Hajrulah,
gen. -a; vok. Hàjrane; prisv. pridjev Hàjranov; muško ime (rijetko).
Izv. od hipok. Hájro (< Hàjret, Hàjrija, Hajrùdīn, Hajrùlāh) dodavanjem na osnovu našeg nast. -an.

Hajret (Hàjret),
gen. -a; vok. Hàjrete; prisv. pridjev Hàjretov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥayret = dobro djelo; dobročinstvo.
Hipok. izv. Hàjran

*Hajreta (Hàjreta) vidi Hajret,
gen. -ē; vok. Hàjreta; prisv. pridjev Hàjretīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od m. imena Hàjret dodavanjem našeg nast. -a za žen­ski rod.

*Hajrić (Hȁjrić) vidi Hajrudin,
gen. -a; vok. Hȁjriću; prisv. pridjev Hȁjrićev; muško ime (rijetko).
Hipok. od Hajrùdīn

Hajrija (Hàjrija),
gen. -ē; vok. Hàjrija; prisv. pridjev Hàjrijīn; muško ime (manje frekv.).
Iz tur. Hayrī (lično m. ime), od ar. ḥayri(yy) = dobrī; sretnī + naš nast. -(j)a.
Hipok. Hàjran, Hájro

Hajrija (Hajríja),
gen. -ē; vok. Hajríja; prisv. pridjev Hajríjīn; Hàjrija; gen. -ē; vok. Hàjrija; Hàjrijo; prisv. pridjev Hàjrijīn; žensko ime (frekv.).
Iz tur. Hayriye (lično ž. ime), od ar. ḥayriyye = dobra; sretna.
Hipok. Hájra, Hàjruša

*Hajro (Hájro) vidi Hajrija, Hajrudin i Hajrulah,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâjro; prisv. pridjev Hájrīn (u ist. Herc. Hájrov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Hàjrija, Hajrùdīn, Hajrùlāh

Hajrudin (Hajrùdīn) ili Hajruddin,
gen. -ína; vok. Hȁjrudīne; prisv. pridjev Hajrudínov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hayruddin < ar. Ḥayruddīn (lično m. ime), slo­ženo od ar. ḥayr = dobro; sreća i ar. eddīn = vjera. Zna­čenje = dobro, sreća vjere.
Hipok. Hájro, Hàjran, Hȁjrić

Hajrudina (Hajrudína) ili Hajruddina vidi Hajrudin,
gen. -ē; vok. Hajrudína; prisv. pridjev Hajrudínīn; žen­sko ime (manje frekv.).
Izv. od m. imena Hajrùdīn dodavanjem našeg nast. -a za ženski rod.
Hipok. Hájra

Hajrulah (Hajrùlāh) ili Hajrullah,
gen. -áha; vok. Hȁjrulāhu; prisv. pridjev Hajruláhov; muško ime (manje frekv.).
Iz tur. Hayrullāh < ar. Ḥayrullāh (lično m. ime), slo­ženo od ar. ḥayr = dobro; sreća i ar. Allāh = božije vla­stito ime. Značenje = Allahovo (božije) dobro.
Hipok. Hàjran, Hájro

Hajrunisa (Hajrunìsa),
gen. -ē; vok. Hajrunìsa; prisv. pridjev Hajrunìsīn; žen­sko ime (manje frekv.).
Složeno ime od ar. ḥayr = dobro; sreća; korist i ar. nisā’ = žene. Značenje = najbolja žena.

*Hajruša (Hàjruša) vidi Hajrija,
gen. -ē; vok. Hàjruša, Hàjrušo; prisv. pridjev Hàjrušīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hajríja

Hajsumana (Hajsumána),
gen. -ē; vok. Hajsumána; prisv. pridjev Hajsumánīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥaysumān = krupan; debeo; smeđ; crnomanjast + naš nast. -a za ženski rod.
Modif. Hasumana, Hasmana

*Haka (Hȁka) vidi Hakija,
gen. -ē; vok. Hȁka; prisv. pridjev Hȁkīn; muško ime (c. Herc.) (rijetko).
Hipok. od Hàkija

*Haka (Háka) vidi Hakija,
gen. -ē; vok. Hâko; prisv. pridjev Hákīn; Hȁka, gen. -ē; vok. Hȁka; prisv. pridjev Hȁkīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hakíja

Hakija (Hàkija),
gen. -ē; vok. Hàkija; prisv. pridjev Hàkijīn; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hakkī (lično m. ime), od ar. ḥaqqi(yy) = pravī; istinitī + naš nast. -(j)a.
Hipok. Hȁka, Háko, Hȁkūš

Hakija (Hakíja),
gen. -ē; vok. Hakíja; prisv. pridjev Hakíjīn; Hàkija, gen. -ē; vok. Hàkija; žensko ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥaqqiyye = prava; istinita.
Hipok. Háka, Hȁka, Kíja

Hakik (Hàkīk),
gen. -íka; vok. Hȁkīku; prisv. pridjev Hakíkov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥaqīq = dostojan; vrijedan.

Hakim (Hákim),
gen. -a; vok. Hákime; prisv. pridjev Hákimov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥākim = sudac; onaj koji presuđuje, koji odlučuje.

*Hako (Háko) vidi Hakija i Hakudin,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâko; prisv. pridjev Hákīn (u ist. Herc. Hákov); muško ime (manje frekv.).
Hipok. od Hàkija, Hakùdīn

Hakudin (Hakùdīn) ili Hakuddin,
gen. -ína; vok. Hȁkudīne; prisv. pridjev Hȁkudínov; muško ime (rijetko).
Složeno ime od ar. ḥaqq = istinitost; pravo i ar. eddīn = vjera. Značenje = istinitost vjere.
Hipok. Háko

*Hakuš (Hȁkūš) vidi Hakija,
gen. -a; vok. Hȁkūše, Hȁkūšu; prisv. pridjev Hȁkūšev; muško ime (rijetko).
Hipok. od Hàkija

Haldun (Hàldūn),
gen. -úna; vok. Hȁldūne; prisv. pridjev Haldúnov; muško ime (frekv.).
Iz ar. Ḥaldūn (lično ime). Značnje = trajan; vječan; krepak; snažan.
ʻAbdurraḥmān ibn Ḥaldūn (1332.–1406.) bio je jedan od najvećih historičara i filozofa srednjeg vijeka. Najpoznatije mu je djelo Muqaddima gdje izlaže teoriju historijskog raz­vitka naroda, a njegova »Opća historija« (Kitāb el ʻIbar) učinila ga je pretečom modeme društvene geografije i sociolo­gije. »Nijedan arapski pisac, pa ni evropski, nije odjedanput tako sveobuhvatno i filozofski posmatrao historiju. Svi su kri­tičari jednodušni u mišljenju da je ibn Haldun jedan od naj­većih historijskih filozofa svih vremena.« (F. Hiti).

Halid (Hálid),
gen. -a; vok. Hálide; prisv. pridjev Hálidov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hālid < ar. Ḥālid (lično m. ime) = vječan; trajan; neprolazan; krepak; snažan.
Hipok. Lído

Halida (Halìda),
gen. -ē; vok. Halìda; prisv. pridjev Halìdīn; žensko ime (frekv.).
Iz tur. Hālide (lično ž. ime), od ar. ḥālide = vječna; traj­na; neprolazna; krepka; snažna.
Hipok. Lída

Halil (Hàlīl),
gen. -íla; vok. Hȁlīle; prisv. pridjev Halílov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Halīl < ar. Ḥalīl (lično m. ime) = vjeran prijatelj; srce; sablja.
Hipok. Hálko, Líko, Lálo, Lílo

Halila (HalíIa) vidi Halil,
gen. -ē; vok. HalíIa; prisv. pridjev HalíIīn; žensko ime (manje frekv.).
Izv. od m. imena Hàlīl dodavanjem našeg nast. -a za žen­ski rod.
Hipok. Líla

Halim (Hálim),
gen. -a; vok. Hálime; prisv. pridjev Hálimov; Hàlīm, gen. -íma; vok. Hȁlīme; prisv. pridjev Halímov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Halīm < ar. Ḥalīm (lično m. ime) = blag; dobro­ćudan; razborit; pažljiv; milostiv.

Halima (Halíma),
gen. -ē; vok. Halíma; prisv. pridjev Halímīn; (u B. kr. Halíme, gen. -ē; vok. Halíme; prisv. pridjev Halímīn); žensko ime (frekv.).
Iz tur. Halīme < ar. ḤaIīme (lično ime) = blaga; dobro­ćudna; razborita; pažljiva; milostiva.

Halis (Hális),
gen. -a; vok. Hálise; prisv. pridjev Hálisov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥāliṣ = čist; iskren; istinit; otvoren.

Halisa (Halìsa),
gen. -ē; vok. Halìsa; prisv. pridjev Halìsīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥāliṣe = čista; iskrena; istinita; otvorena.

*Halko (Hálko) vidi Halil,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâlko; prisv. pridjev Hálkīn (u ist. Herc. Hálkov); muško ime (manje frekv.).
Hipok. od Hàlīl

*Hama (Hȁma) vidi Muhamed,
gen. -ē; vok. Hȁma; prisv. pridjev Hȁmīn; muško ime (c. Herc.) (frekv.).
Hipok. od Muhàmed

Hamdija (Hàmdija),
gen. -ē; vok. Hàmdija; prisv. pridjev Hàmdijīn; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hamdī (lično m. ime), od ar. ḥamdi(yy) = hvaljenī; pohvaljenī + naš nast. -(j)a.
Hipok. Hámdo

*Hamdo (Hámdo) vidi Hamdija,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâmdo; prisv. pridjev Hámdīn (u ist. Herc. Hámdov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Hàmdija

Hamed (Hàmed),
gen. -a; vok. Hàmede; prisv. pridjev Hàmedov; muško ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥamed = hvaljen; pohvaljen.

*Hamica (Hȁmica) vidi Muhamed,
gen. -ē; vok. Hȁmice, Hȁmica; prisv. pridjev Hȁmičīn; muško ime (c. Herc.) (manje frekv.).
Hipok. od Muhàmed

*Hamić (Hȁmić) vidi Muhamed,
gen. -a; vok. Hȁmiću; prisv. pridjev Hȁmićev; muško ime (rijetko).
Izv. od hipok. Hámo (< Muhàmed) dodavanjem na osnovu našeg nast. -ić.

Hamid (Hámid),
gen. -a; vok. Hámide; prisv. pridjev Hámidov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hāmid < ar. Ḥāmid (lično m. ime) = onaj koji slavi i hvali boga; zahvalan bogu.

Hamida (Hamìda),
gen. -ē; vok. Hamìda; prisv. pridjev Hamìdīn; žensko ime (frekv.).
Iz tur. Hāmide (lično ž. ime), od ar. ḥāmide = ona koja slavi i hvali boga; zahvalna bogu.
Hipok. Mída

Hamidija (Hamìdija) vidi Hamida,
gen. -ē; vok. Hamìdija; prisv. pridjev Hamìdijīn; žen­sko ime (rijetko).
Izv. od Hamìda dodavanjem na osnovu nast. -ija.

Hamijeta (Hamìjeta),
gen. -ē; vok. Hamìjeta; prisv. pridjev Hamìjetīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥamiyyet = zagrijanost; oduševljenje; poštenje; čast; dostojanstvo + naš nast. -a za ženski rod.
Modif. Hanìjeta.

*Hamo (Hámo) vidi Muhamed,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâmo; prisv. pridjev Hámīn (u ist. Herc. Hámov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Muhàmed

*Hamša (Hámša) vidi Hamšija,
gen. -ē; vok. Hâmšo; prisv. pridjev Hámšīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hàmšija

Hamšija (Hàmšija),
gen. -ē; vok. Hàmšija; prisv. pridjev Hàmšijīn; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥamši(yy) = razljućen; srdit: tankonog + naš nast. -(j)a.
Hipok. Hámšo

Hamšija (Hàmšija),
gen. -ē; vok. Hàmšija, Hàmšijo; prisv. pridjev Hàmšijīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥamšiyye = razljućena; srdita; tankonoga.
Hipok. Hámša

*Hamšo (Hámšo) vidi Hamšija,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâmšo; prisv. pridjev Hámšīn (u ist. Herc. Hámšov); muško ime (rijetko).
Hipok. od Hàmšija

Hamza (Hȁmza),
gen. -ē; vok. Hȁmza; prisv. pridjev Hȁmzīn; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hamza < ar. Ḥamze (lično m. ime) = lav; oštar; ljut; jak; žestok.
Hipok. Hámzo
Hamza je jedno od starih arapskih imena, koje se zbog svoga značenja davalo djetetu da bi se od njega klonili zli duhovi. Pošto se i Muhammedov amidža, neustrašivi junak u borbama pro­tiv mnogobožaca, zvao Hamza (Hamza ibn Abdul-Muttalib, 568?–625.), to je takvo ime steklo veliku popularnost među islamiziranim narodima.

Hamzalija (Hamzàlija) vidi Hamza i Alija,
gen. -ē; vok. Hamzàlija; prisv. pridjev Hamzàlijīn; muš­ko ime (frekv.).
Složeno ime od Hȁmza i Àlija.

Hamzo (Hámzo),
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâmzo; prisv. pridjev Hámzīn (u ist. Herc. Hámzov); muško ime (rijetko).
Hipok. od Hȁmza

*Hana (Hána) vidi Hanifa, Hanuma, Elhana, *Ilhana, Merhana, Rejhana, Nurdžihana, Salihana i Umihana,
gen. -ē; vok. Hâno; prisv. pridjev Hánīn; žensko ime (frekv.).
Skr. i hipok. od: Hanífa, Hánuma, Elhána, Ilhána, Merhána, Rejhána, Nurdžihána, Salihána, Umihána.
Izv.: Hánča, Hànija, Hánka, Hànuša

*Hanča (Hánča) vidi Hana,
gen. -ē; vok. Hânčo; prisv. pridjev Hánčīn; (u B. kr. Hánče, gen. -ē; vok. Hânče; prisv. pridjev Hánčīn); žensko ime (rijetko).
Izv. od hipok. Hána dodavanjem na osnovu našeg nast. -ča.

Handan (Hàndan),
gen. -a; vok. Hàndane; prisv. pridjev Hàndanov; muško ime (rijetko).
Iz perz. ḥāndān (ḥānedān) = gostoljubiv; domaćin.
Hipok. Hándo

*Hando (Hándo) vidi Handan,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hândo; prisv. pridjev Hándīn (u ist. Herc. Hándov); muško ime (rijetko).
Hipok. od Hàndan

Hanefija (Hanèfija),
gen. -ē; vok. Hanèfija; prisv. pridjev Hanèfijīn; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥanefi(yy) (< aram.) = pravovjeran; ortodoksan + naš nast. -(j)a.

*Hanfa (Hánfa) vidi Hanifa,
gen. -ē; vok. Hânfo; prisv. pridjev Hánfīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hanífa

Hanifa (Hanífa),
gen. -ē; vok. Hanífa; prisv. pridjev Hanífīn; (u B. kr. Hanífe, gen. -ē; vok. Hanífe; prisv. pridjev Hanífīn); žensko ime (frekv.).
Iz tur. Hanife < ar. Ḥanīfe (lično ž. ime), (< aram.) = pravovjerna; ortodoksna; istinita.
Hipok. Hána, Hánfa, Hanìfica, Nífa, Nífka
Hipok. derivati: Hánča, Hànija, Hánka, Hànuša

*Hanifica (Hanìfica) vidi Hanifa,
gen. -ē; vok. Hanìfice; prisv. pridjev Hanìfičīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hanífa

*Hanija (Hànija) vidi Hana,
gen. -ē; vok. Hànija; prisv. pridjev Hànijīn; žensko ime (manje frekv.).
Izv. od Hána dodavanjem na osnovu našeg nast. -ija.

*Hanijeta (Hanìjeta) vidi Hamijeta,
gen. -ē; vok. Hanìjeta; prisv. pridjev Hanìjetīn; žensko ime (rijetko).
Modif. od Hamìjeta

Hanis (Hánis),
gen. -a; vok. Hánise; prisv. pridjev Hánisov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥānis = istaknut borac; junak.

*Hanka (Hánka) vidi Hana,
gen. -ē; vok. Hânko; prisv. pridjev Hánkīn; (u C. kr. Hánko, gen. -ē; vok. Hânko; prisv. pridjev Hánkīn); žensko ime (frekv.).
Izv. od hipok. Hána dodavanjem na osnovu našeg nast. -ka.
Izv. Hànkija, Hànkuša

*Hankija (Hànkija) vidi Hanka i Hana,
gen. -ē; vok. Hànkija; prisv. pridjev Hànkijīn; žensko ime (frekv.).
Izv. od Hánka dodavanjem na osnovu našeg nast. -ija.

*Hankuša (Hànkuša) vidi Hanka i Hana,
gen. -ē; vok. Hànkuša, Hànkušo; prisv. pridjev Hànkušīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od Hánka dodavanjem na osnovu našeg nast. -uša.

Hanuma (Hánuma),
gen. -ē; vok. Hánuma; prisv. pridjev Hánumīn; žensko ime (rijetko).
Iz tur.-tatar. hanım = ugledna žena; gospođa + naš nast. -a za ženski rod.
Hipok. i hipok. derivati: Hána, Hánumica, Hánumka

*Hanumica (Hánumica) vidi Hanuma,
gen. -ē; vok. Hánumice; prisv. pridjev Hánumičīn; Ha­nùmica; gen. -ē; vok. Hanùmice; prisv. pridjev Hanùmičīn; žensko ime (manje frekv.).
Hipok. od Hánuma

*Hanumka (Hánumka) vidi Hanuma,
gen. -ē; vok. Hánumka, Hánumko; prisv. pridjev Hánumkīn; žensko ime (manje frekv.).
Hipok. od Hánuma

*Hanuša (Hànuša) vidi Hana,
gen. -ē; vok. Hànuša, Hànušo; prisv. pridjev Hànušīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od hipok. Hána dodavanjem na osnovu našeg nast. -uša.

*Haraga (Hȁraga) vidi Muharem i Agan,
gen. -ē; vok. Hȁraga; prisv. pridjev Hȁragīn; muško ime (rijetko).
Složeno ime od hipok. Háro (< Muhárem) i aga.

Harid (Hárid),
gen. -a; vok. Háride; prisv. pridjev Háridov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥārid = jedar; snažan; silan; srdit; ljut.

Haris (Háris, Hâris ili Hàris),
gen. -a; vok. Hárise; prisv. pridjev Hárisov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hāris < ar. Ḥāriṭ (lično m. ime) = onaj koji nabav­lja i stiče; ratar; orač; zemljoradnik; lav.

Harisa (Harìsa),
gen. -ē; vok. Harìsa; prisv. pridjev Harìsīn; žensko ime (frekv.).
Iz ar. ḥāriṭe = ona koja radom nabavlja i stiče; zemljorad­nica; ratarka.

*Harka (Hárka) vidi Muharema,
gen. -ē; vok. Hârko; prisv. pridjev Hárkīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Muhárema

*Harko (Hárko) vidi Muharem,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hârko; prisv. pridjev Hárkīn (u ist. Herc. Hárkov); muško ime (manje frekv.).
Hipok. od Muhárem

*Harnaga (Hȁrnaga) vidi Harun i Agan,
gen. -ē; vok. Hȁrnaga; prisv. pridjev Hȁrnagīn; muško ime (rijetko).
Modif. slož. (?) od Hárūn i aga

*Haro (Háro) vidi Muharem,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâro; prisv. pridjev Hárīn (u ist. Herc. Hárov); u B. kr. Háre, gen. -ē; vok. Hâre; prisv. pridjev Hárīn; muško ime (frekv.).
Hipok. od Muhárem

Harun (Hárūn, Hárun, Hȁrūn ili Hàrūn),
gen. -úna; vok. Hárūne; prisv. pridjev Harúnov; Hárun, gen. -a; vok. Hárune; prisv. pridjev Hárunov; muško ime (frekv.).
Iz ar. Hárūn (lično m. ime < st. hebr. Aharon, Aron). Značenje ovoga imena nije sigurno utvrđeno. Oleg Mandić mu ne daje nikakvu etimologiju, Abdulah Škaljić kaže da je preu­zeto iz hebrejskog jezika ali ga ne prevodi (kao drugo značenje ar. imenice ḥarūn navodi konj, obijestan, nemiran, silovit, ljut, tvrdoglav, ćidljiv), dok u »Biblijskom leksikonu« stoji da je porijeklom iz hebrejskog jezika ali ne­poznata značenja. N. A. Petrovski pretpostavlja da to ime pot­ječe iz st. hebrejskog i prevodi ga kao »sanduk, kovčeg zav­jeta«, a A. Gafurov tvrdi da je iz st. hebr. i daje mu značenje »gorski, planinski«. Naš arabist dr. Teufik Muftić u svome Arapsko-srpskohrvatskom rječniku uz riječ hárūn ima oznaku da nije arapskog porijekla, da u prijevodu znači »mačak« i da uz to može biti i vlastito ljudsko ime.

*Hasa (Hȁsa) vidi Hasan,
gen. -ē; vok. Hȁsa; prisv. pridjev Hȁsīn; muško ime (c. Herc.) (manje frekv.).
Hipok. od Hàsan

*Hasaga (Hȁsaga) vidi Hasan i Agan,
gen. -ē; vok. Hȁsaga; prisv. pridjev Hȁsagīn; muško ime (rijetko).
Složeno ime od hipok. Háso (< Hàsan) i aga.

Hasan (Hàsan),
gen. -a; vok. Hàsane; prisv. pridjev Hàsanov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hasan < ar. Ḥasen (lično m. ime) = lijep; krasan; dobar; ljubak; izvrstan.
Hipok. Hȁsa, Hàsānko, Hȁse, Hȁsica, Hȁske, Hȁsko, Háso

Hasanisenaja (Hàsanisenája),
gen. -ē; vok. Hàsanisenája; prisv. pridjev Hàsanisenájīn; muško ime (rijetko).
Složeno ime od Hàsan = lijep; krasan; dobar; izvrstan i ar. senāyā = čuven; slavan; ugledan. Značenje = lijep i slavan; krasan i ugledan.

*Hasanko (Hàsānko) vidi Hasan,
gen. -a; vok. Hàsānko; prisv. pridjev Hàsānkov; muško ime (rijetko).
Hipok. od Hàsan

*Hase (Hȁse) vidi Hasan,
gen. -eta; vok. Hȁse; prisv. pridjev Hȁsetov; muško ime (manje frekv.).
Hipok. od Hàsan

Haseda (Hasèda),
gen. -ē; vok. Hasèda; prisv. pridjev Hasèdīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥased = zavist; zavidnost + naš nast. -a za ženski rod.

Hasema (Hasèma),
gen. -ē; vok. Hasèma; prisv. pridjev Hasèmīn; žensko ime (rijetko).
Etimologija nejasna.

Hasena (Hasèna),
gen. -ē; vok. Hasèna; prisv. pridjev Hasènīn; žensko ime (frekv.).
Iz ar. ḥasene = lijepa; krasna; izvrsna; ljupka; dobra.

Hasenija (Haseníja),
gen. -ē; vok. Haseníja; prisv. pridjev Haseníjīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥaseniyye = Hasanov potomak; Hasanova kći.

Hasib (Hàsīb),
gen. -íba; vok. Hȁsībe (u B. kr. i Hȁsību); prisv. pridjev Hasíbov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hasīb (lično m. ime), od ar. ḥasīb = ugledan; ple­menita roda; častan.

Hasiba (Hȁsiba, Hàsiba ili Hasìba),
gen. -ē; vok. Hȁsiba; prisv. pridjev Hȁsibīn; Hasìba, gen. -ē; vok. Hasìba; prisv. pridjev Hasìbīn; (u B. kr. Hasíbe, gen. -ē; vok. Hasíbe; prisv. pridjev Hasíbīn); žensko ime (frekv.).
Iz tur. Hasībe (lično ž. ime), od ar. ḥasībe = ugledna; časna; plemenita roda.
Hipok. Házba

*Hasica (Hȁsica) vidi Hasan,
gen. -ē; vok. Hȁsica, Hȁsice; prisv. pridjev Hȁsicīn (Hȁsičīn); muško ime (manje frekv.).
Hipok. od Hàsan

Hasif (Hásif),
gen. -a; vok. Hásife; prisv. pridjev Hásifov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥaṣīf, ḥāṣif = razborit; razuman; promišljen; koji zdravo rasuđuje.

Hasija (Hasìja),
gen. -ē; vok. Hasìja; prisv. pridjev Hasìjīn; žensko ime (frekv.).
Iz ar. ḥāṣṣiyye = naročita; osobita; prvorazredna; čuvena; fina; čista.
Hipok. Síja

Hasim (Hásim),
gen. -a; vok. Hásime; prisv. pridjev Hásimov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥāsim = onaj koji otklanja poteškoću, koji razrješava spor.

Hasima (Hasìma),
gen. -ē; vok. Hasìma; prisv. pridjev Hasìmīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥāsima = ona koja otklanja poteškoću, koja razrje­šava spor.
Hipok. Hȁska

*Haska (Hȁska) vidi Hasima,
gen. -ē; vok. Hȁska, Hȁsko; prisv. pridjev Hȁskīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hasìma

*Haske (Hȁske) vidi Hasan i Hazim,
gen. -eta; vok. Hȁske; prisv. pridjev Hȁsketov; muško ime (manje frekv.).
Hipok. od Hàsan, Házim

*Hasko (Hȁsko) vidi Hasan i Hazim,
gen. -a (-ē); vok. Hȁsko; prisv. pridjev Hȁskov (Hȁskīn); muško ime (manje frekv.).
Hipok. od Hàsan i Házim

*Hasmana (Hasmána) vidi Hajsumana,
gen. -ē; vok. Hasmána; prisv. pridjev Hasmánīn; žensko ime (rijetko).
Modif. od Hajsumána

Hasna (Hásna),
gen. -ē; vok. Hâsno; prisv. pridjev Hásnīn; žensko ime (frekv.).
Iz tur. Hasnā (lično ž. ime), od ar. ḥasnāʼ = lijepa žena; ljepotica.
Izv. Hàsnija

*Hasnija (Hàsnija) vidi Hasna,
gen. -ē; vok. Hàsnija; prisv. pridjev Hàsnijīn; žensko ime (frekv.).
Izv. od Hásna dodavanjem na osnovu našeg nast. -ija.

*Haso (Háso) vidi Hasan,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâso; prisv. pridjev Hásīn (u ist. Herc. Hásov); u B. kr. Háse, gen. -ē; vok. Hâse; prisv. pridjev Hásīn; muško ime (frekv.).
Hipok. od Hàsan

Hasret (Hàsret),
gen. -a; vok. Hàsrete; prisv. pridjev Hàsretov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥasret = tuga; žalost; bol; uzdah za nečim izgubljenim.

Hasreta (Hàsreta) vidi Hasret,
gen. -ē; vok. Hàsreta; prisv. pridjev Hàsretīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od m. imena Hàsret dodavanjem našeg nastavka -a za ženski rod.

*Hasumana (Hasumána) vidi Hajsumana,
gen. -ē; vok. Hasumána; prisv. pridjev Hasumánīn; žensko ime (rijetko).
Modif. od Hajsumána

Hasuna (Hasúna),
gen. -ē; vok. Hasúna; prisv. pridjev Hasúnīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥassūne = lijepa; krasna; dobra.

*Haša (Háša) vidi Hašija, Hašema, Hašima i Hašmeta,
gen. -ē; vok. Hâšo; prisv. pridjev Hášīn; žensko ime (ma­nje frekv.).
Hipok. od Hàšija, Hašèma, Hašíma, Hàšmeta
Izv. Hàšura

*Hašan (Hàšan) vidi Hašim,
gen. -a; vok. Hàšane; prisv. pridjev Hàšanov; muško ime (rijetko).
Hipok. od Hášim

*Hašema (Hašèma) vidi Hašima,
gen. -ē; vok. Hašèma; prisv. pridjev Hašèmīn; žensko ime (rijetko).
Modif. od Hašíma
Hipok. Háša, Šȅma

*Hašija (Hàšija) vidi Haša,
gen. -ē; vok. Hàšija; prisv. pridjev Hàšijīn; žensko ime (rijetko).
1) Izv. od hipok. Háša dodavanjem na osnovu našeg nast -ija;
2) Iz tur. Hāşia (lično ž. ime), od ar. ḥāšiʻa = skrušena; po­nizna; pokorna.
Hipok. Háša

Hašim (Hášim),
gen. -a; vok. Hášime; prisv. pridjev Hášimov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hāşim < ar. Hāšim (lično m. ime) = onaj koji drobi, mrvi hljeb.
Hašim nije nekada bilo vl. lično ime već nadimak, a taj nadimak je nastao ovim povodom. Pradjed Muhammedov Amr ibn Abdumenaf bio je vrlo gostoljubiv i ugledan čovjek u svo­me plemenu, a ugled se u arapskim plemenima sticao ne samo ličnim sposobnostima već i obilnim gošćenjem rođaka i suple­menika. Uobičajeno jelo na zajedničkim ručkovima bio je tzv. serid (ṭerīd) – izrezano kuhano meso kamile pomiješano s izdrobljenim hljebom i poljeveno mesnom čorbom. Tako je Amr ibn Abdumenaf kao domaćin mrvio hljeb u veliku zdjelu s mesom, a gosti su to jeli sjedeći u širokom krugu. Domaćina koji je često ugošćavao »seridom« suplemenici su prozvali Hašim, što znači: »onaj koji drobi, mrvi hljeb u mesnu čorbu s mesom«. Taj mu se nadimak često ponavljao pa mu je potpuno potisnuo rođeno ime ‘Amr. Po Muhammedovu pradjedu Hašimu cijela porodica iz plemena Kurejš dobila je kasnije naziv – Hašimije, Hašimiti.
Hipok. Hàšan, Hášo

Hašima (Hašíma),
gen. -ē; vok. Hašíma; prisv. pridjev Hašímīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥašīme = poštena; časna; ugledna; skromna; čedna.
Hipok. Háša

Hašmeta (Hàšmeta),
gen. -ē; vok. Hàšmeta; prisv. pridjev Hàšmetīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥašmet = poštenje; skromnost; čednost + naš nast. -a za ženski rod.
Hipok. Háša

*Hašo (Hášo) vidi Hašim,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâšo; prisv. pridjev Hášīn (u ist. Herc. Hášov); muško ime (rijetko).
Hipok. od Hášim

*Hašura (Hàšura) vidi Haša,
gen. -ē; vok. Hàšura; prisv. pridjev Hàšurīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od hipok. Háša dodavanjem na osnovu našeg nast. -ura.

*Hata (Háta) vidi Hatema i Hatidža,
gen. -ē; vok. Hâto; prisv. pridjev Hátīn; (u C. kr. Háto, gen. -ē; vok. Hâto; prisv. pridjev Hátīn); žensko ime (frekv.).
Hipok. od Hátema, Hatídža
Izv. Hàtija, Hȁtka, Hàtura

Hatema (Hátema),
gen. -ē; vok. Hátema; prisv. pridjev Hátemīn; Hatèma, gen. -ē; vok. Hatèma; prisv. pridjev Hatèmīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥātem = pečat; žig; kraj; svršetak + naš nast. -a za ženski rod.
Hipok. Háta
Izv. Hatemína

*Hatemina (Hatemína) vidi Hatema,
gen. -ē; vok. Hatemína; prisv. pridjev Hatemínīn; žen­sko ime (rijetko).
Izv. od Hátema (Hatèma) dodavanjem na osnovu analog. nast. -ina.
Hipok. Mína

Hatida (Hatìda),
gen. -ē; vok. Hatìda; prisv. pridjev Hatìdīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥatide = čistokrvna; plemenitog roda.

Hatidža (Hatídža ili Hatìdža),
gen. -ē; vok. Hatídža; prisv. pridjev Hatídžīn; Hatìdža: gen. -ē; vok. Hatìdža; prisv. pridjev Hatìdžīn; (u B. kr. Hatídže, gen. -ē; vok. Hatídže; prisv. pridjev Hatídžīn); žensko ime (frekv.).
Iz tur. Hadice < ar. Ḥadīğa (lično ž. ime) = žensko ne­donošče; žensko dijete rođeno prije vremena.
Hipok. Háta, Hȁtka, Tídža
Hatidža je bilo ime prve Muhammedove žene. Odakle joj takvo čudno ime? Mogu postojati dvije pretpostavke:
1) možda se zbilja rodila u 7. ili 8. mjesecu majčine trudnoće, kao nedonošče, pa su roditelji tu činjenicu sačuvali u nje­nom imenu;
2) ako se rodila normalno, nakon 9 mjeseci majčine trudnoće, onda treba uzeti u obzir da je u predislamskoj Arabiji jed­na od glavnih funkcija imena bila čuvanje djeteta od zlih duhova, demona īnečastivnih sila, pa se takvim imenom htjelo prikriti pravo normalno stanje.

*Hatija (Hàtija) vidi Hata,
gen. -ē; vok. Hàtija, Hàtijo; prisv. pridjev Hàtijīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od hipok. Háta dodavanjem na osnovu našeg nast. -ija.

*Hatka (Hȁtka) vidi Hata,
gen. -ē; vok. Hȁtka; prisv. pridjev Hȁtkīn; žensko ime (frekv.).
Izv. od hipok. Háta dodavanjem na osnovu našeg nast. -ka.

*Hatura (Hàtura) vidi Hata,
gen. -ē; vok. Hàtura, Hàturo; prisv. pridjev Hàturīn; žensko ime (rijetko).
Izv od hipok. Háta dodavanjem na osnovu našeg nast. -ura.

Hava (Hàva),
gen. -ē; vok. Hàva; prisv. pridjev Hàvīn; Hàvva, gen. -ē; vok. Hàvva; prisv. pridjev Hàvvīn; Háva, gen. vok. Hâvo; prisv. pridjev Hávīn; (u C. kr. Hávo; gen. -ē; vok. Hâvo; prisv. pridjev Hávīn); žensko ime (frekv).
Iz tur. Havva < ar. Ḥawwāʼ (lično ž. ime) < st. hebr. Havvāh, Havvā = majka života; ona koja daje život.
Hipok. Hȁvka, Hàvuša
Hava je po islamskoj religiji ime prve žene na svijetu i odgovara biblijskom imenu Eva (Adamova žena).

Haviz (Háviz),
gen. -a; vok. Hávize; prisv. pridjev Hávizov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥāwiḍ = brz; hitar; okretan.

*Havka (Hȁvka) vidi Hava,
geni -ē; vok. Hȁvka; prisv. pridjev Hȁvkīn; žensko ime (manje frekv.).
Hipok. od Hàva

*Havuša (Hàvuša) vidi Hava,
gen. -ē; vok. Hàvuša, Hàvušo; prisv. pridjev Hàvušīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hàva

Havzija (Hàvzija),
gen. -ē; vok. Hàvzija; prisv. pridjev Hàvzijīn; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥawḍi(yy) = okretan; brz; hitar; vješt + naš nast. -(j)a.

*Hazba (Házba) vidi Hazbija i Hasiba,
gen. -ē; vok. Hâzbo; prisv. pridjev Házbīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hazbíja i Hȁsiba

Hazbija (Hazbíja),
gen. -ē; vok. Hazbíja; prisv. pridjev Hazbíjīn; žensko ime (rijetko).
Ovo se ime može izvoditi iz 2 ar. korijena:
1) Modif. od ar. ḥasebiyye = plemićka; uglednog porijekla;
2) Modif. od ar. ḥazābiye = čvrsta; jedra; debela.
Hipok. Házba

Hazem (Hàzem),
gen. -a; vok. Hàzeme; prisv. pridjev Hàzemov; muško ime (rijetko).
Modif. od ar. ḥazm = odlučnost; energičnost; razboritost.

*Hazema (Hazèma) vidi Azema i Hazem,
gen. -ē; vok. Hazèma; prisv. pridjev Hazèmīn; žensko ime (manje frekv.).
1) Modif. od Azèma;
2) Izv. od m. imena Hàzem dodavanjem našeg nast. -a za ženski rod.

*Hazemina (Hazemína) vidi Hazema i *Hazem,
gen. -ē; vok. Hazemína; prisv. pridjev Hazemínīn; žen­sko ime (rijetko).
Izv. od Hazèma dodavanjem na osnovu analog. nast. -ina.

Hazim (Házim),
gen. -a; vok. Házime; prisv. pridjev Házimov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hāzim < ar. Ḥāzim (lično m. ime) = odlučan; čvrst; pametan; razborit; mudar; oprezan.
Hipok. Hȁske, Hȁsko, Házmo

Hazima (Hazìma),
gen. -ē; vok. Hazìma; prisv. pridjev Hazìmīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥāzime = odlučna; čvrsta; pametna; razborita; mudra; oprezna.

Hazir (Házir),
gen. -a; vok. Házire; prisv. pridjev Házirov; muško ime (rijetko).
Iz ar. ḥāḍir = oprezan; spreman; budan; gotov.

Hazira (Hazíra),
gen. -ē; vok. Hazíra; prisv. pridjev Hazírīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥaḍīre = ona koja opomīnje, koja upozorava.
Hipok. Zíra

Hazireta (Hazíreta),
gen. -ē; vok. Hazíreta; prisv. pridjev Hazíretīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥaḍīre(t) = ona koja opominje, koja upozorava + naš nast. -a (zajedno s ar. -t za oznaku ž. roda).
Hipok. Zíra

*Hazmo (Házmo) vidi Hazim,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hâzmo; prisv. pridjev Házmīn (u ist. Herc. Házmov); muško ime (rijetko).
Hipok. od Házim

Hazreta (Hàzreta),
gen. -ē; vok. Hàzreta; prisv. pridjev Hàzretīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥaḍret = gospodin; gospođa; ekselencija; veličanstvo; uzvišeni; poštovani + naš nast. -a za ženski rod.

Hedib (Hèdib),
gen. -a; vok. Hèdibe; prisv. pridjev Hèdibov; muško ime (rijetko).
Iz ar. hedib = lav.

Hedija (Hedíja),
gen. -ē; vok. Hedíja; prisv. pridjev Hedíjīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz ar. hediyye = dar; poklon; mlada nevjesta.
Hipok. Hȅtka

*Helimana (Helimána) vidi Ehlimana,
gen. -ē; vok. Helimána; prisv. pridjev Helimánīn; žen­sko ime (rijetko).
Modif. od Ehlimána

*Hetka (Hȅtka) vidi Hedija,
gen. -ē; vok. Hȅtka; prisv. pridjev Hȅtkīn; žensko ime (ri­jetko).
Hipok. od Hedíja

*Hiba (Hìba) vidi Habiba, Mevhiba i Muhiba,
gen. -ē; vok. Hìba; prisv. pridjev Hìbīn; žensko ime (frekv.).
Hipok. od Habíba, Mevhìba, Muhìba

*Hida (Hȉda) vidi Hidajet,
gen. -ē; vok. Hȉda; prisv. pridjev Hȉdīn; muško ime (c. Herc.) (manje frekv.).
Hipok. od Hidájet

*Hida (Hída) vidi Hidajeta, Nahida, Tevhida i Vehida,
gen. -ē; vok. Hîdo; prisv. pridjev Hídīn; žensko ime (manje frekv.).
Hipok. od Hidájeta, Nahìda, Tevhída, Vehída

Hidajet (Hidájet),
gen. -a; vok. Hidájete; prisv. pridjev Hidájetov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hidāyet (lično m. ime), od ar. hidāyet = pravi put; upućivanje na pravi put; naputak; upućen na pravi put.
Hipok. Hȉda, Hìdan, Hído

Hidajeta (Hidájeta) vidi Hidajet,
gen. -ē; vok. Hidájeta; prisv. pridjev Hidájetīn; žensko ime (frekv.).
Izv. od m. imena Hidájet dodavanjem našeg nast. -a za ženski rod.
Hipok. Hída, Hîtka

*Hidan (Hìdan) vidi Hidajet i Vahid,
gen. -a; vok. Hìdane; prisv. pridjev Hìdanov; muško ime (rijetko).
Hipok. od Hidájet i Váhid

*Hido (Hído) vidi Hidajet, Vahid i Vehid,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hîdo; prisv. pridjev Hídīn (u ist. Herc. Hídov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Hidájet, Váhid i Vèhīd

Hidžara (Hidžára),
gen. -ē; vok. Hidžára; prisv. pridjev Hidžárīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. hiğār = kruna; ogrlica + naš nast. -a za ženski rod.

Hifzija (Hìfzija),
gen. -ē; vok. Hìfzija; prisv. pridjev Hìfzijīn; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hifzī (lično m. ime) + naš nastavak -ja. Etim. od ar. korijena ḥfẓ = čuvati; naučiti na pamet.
Hipok. Hífzo
Modif. Hìmzija, Hìvzija

*Hifzo (Hífzo) vidi Hifzija,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hîfzo; prisv. pridjev Hífzīn (u ist. Herc. Hífzov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Hìfzija

*Hika (Hȉka) vidi Hikmeta,
gen. -ē; vok. Hȉka; prisv. pridjev Hȉkīn; žensko ime (manje frekv.).
Hipok. od Hìkmeta

Hikmet (Hìkmet),
gen. -a; vok. Hìkmete; prisv. pridjev Hìkmetov; muško ime (frekv.).
Iz ar. ḥikmet = mudrost; znanje; filozofija; istinitost; pra­vilnost.
Hipok. Híko

*Hikmeta (Hìkmeta) vidi Hikmet,
gen. -ē; vok. Hìkmeta; prisv. pridjev Hìkmetīn; žensko ime (frekv.).
Izv. od m. imena Hìkmet dodavanjem našeg nast. -a za žen­ski rod.
Hipok. Hȉka

*Hiko (Híko) vidi Hikmet,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hîko; prisv. pridjev Híkīn (u ist. Herc. Híkov); muško ime (manje frekv.).
Hipok. od Hìkmet

*HiIma (HȉIma) vidi Hilmija,
gen. -ē; vok. Hȉlma; prisv. pridjev Hȉlmīn; muško ime (c. Herc.) (manje frekv.).
Hipok. od Hìlmija

*Hilmica (Hȉlmica) vidi Hilmija,
gen. -ē; vok. Hȉlmica, Hȉlmice; prisv. pridjev HȉImičīn (Hȉlmicīn); muško ime (rijetko).
Hipok. od Hìlmija

Hilmija (Hìlmija),
gen. -ē; vok. Hìlmija; prisv. pridjev Hìlmijīn; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hilmī (lično m. ime) + naš nastavak -ja; od ar. ḥilm = blagost, dobroćudnost.
Hipok. Hȉlma, Hílmo

*Hilmo (Hílmo) vidi Hilmija,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hîlmo; prisv. pridjev Hílmīn (u ist. Herc. Hílmov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Hìlmija

*Hima (Híma) vidi Rahima,
gen. -ē; vok. Hîmo; prisv. pridjev Hímīn; žensko ime (ri­jetko).
Hipok. od Rahíma

*Himka (Hîmka) vidi Rahima,
gen. -ē; vok. Hîmka, Hîmko; prisv. pridjev Hîmkīn; žen­sko ime (rijetko).
Hipok. od Rahíma

*Himzija (Hìmzija) vidi Hifzija,
gen. -ē; vok. Hìmzija; prisv. pridjev Hìmzijīn; muško ime (frekv.).
Modif. od Hìfzija
Hipok. Hímzo

*Himzo (Hímzo) vidi Hifzija,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hîmzo; prisv. pridjev Hímzīn (u ist. Herc. Hímzov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Hìmzija (< Hìfzija)

Hišam (Hìšām ili Hȉšām),
gen. -áma; vok. Hȉšāme (u B. kr. i Hȉšāmu); prisv. prid­jev Hišámov; muško ime (manje frekv.).
Iz ar. hišām = darežljivost.

*Hitka (Hîtka) vidi Hidajeta i Tevhida,
gen. -ē; vok. Hîtka, Hîtko; prisv. pridjev Hîtkīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hidájeta i Tevhída

*Hivzija (Hìvzija) vidi Hifzija,
gen. -ē; vok. Hìvzija; prisv. pridjev Hìvzijīn; muško ime (frekv.).
Modif. od Hìfzija
Hipok. Hívzo

*Hivzo (Hívzo) vidi Hifzija,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hîvzo; prisv. pridjev Hívzīn (u ist. Herc. Hívzov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Hìvzija (< Hìfzija)

Hizra (Hȉzra),
gen. -ē; vok. Hȉzra; prisv. pridjev Hȉzrīn; žensko ime (ri­jetko).
Iz ar. ḥiḍre = svježa; zelena; mlada.

*Hrustan (Hrùstan) vidi Rustem,
gen. -a; vok. Hrùstane; prisv. pridjev Hrùstanov; muško ime (manje frekv.).
Modif. od Rùstem
Hipok. Hrústo

*Hrustem (Hrùstem) vidi Rustem,
gen. -a; vok. Hrùsteme; prisv. pridjev Hrùstemov; muš­ko ime (manje frekv.).
Modif. od Rùstem
Hipok. Hrústo

*Hrusto (Hrústo) vidi Rustem,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hrûsto; (u B. kr. Hrúste, gen. -ē; vok. Hrûste); prisv. pridjev Hrústīn (u ist. Herc. Hrústov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Hrùstan i Hrùstem

*Hućumeta (Hućúmeta),
gen. -ē; vok. Hućúmeta; prisv. pridjev Hućúmetīn; žen­sko ime (rijetko).
Modif. od ar. ḥukūmet = vlada; vlast; država; uprava + naš nast. -a za ženski rod.

*Hudo (Húdo) vidi Sabahudin,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hûdo; prisv. pridjev Húdīn (u ist. Herc. Húdov); muško ime (manje frekv.).
Hipok. od Sabahùdīn

Hujdur (Hùjdur),
gen. -a; vok. Hùjdure; prisv. pridjev Hùjdurov; muško ime (rijetko).
Etimologija nejasna.

Hulusija (Hulúsija),
gen. -ē; vok. Hulúsija; prisv. pridjev Hulúsijīn; muško ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥulūṣ = iskrenost; otvorenost; srdačnost + ar. adj. sufiks -iyy + naš nastavak -a.

*Hune (Húne) vidi Husnija,
gen. -ē; vok. Hûne; prisv. pridjev Húnīn; muško ime (B. kr.) (rijetko).
Hipok. od Hùsnija

Hurem (Hùrem),
gen. -a; vok. Hùreme; prisv. pridjev Hùremov; muško ime (manje frekv.).
Iz tur. Hurrem (lično m. ime), od perz. ḥurrem = veseo; raspoložen; radostan; zadovoljan.

Hurema (Hùrema) vidi Hurem,
gen. -ē; vok. Hùrema; prisv. pridjev Hùremīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od m. imena Hùrem dodavanjem našeg nast. -a za žen­ski rod.

Hurija (Hùrija),
gen. -ē; vok. Hùrija; prisv. pridjev Hùrijīn; žensko ime (frekv.).
Iz ar. ḥūriyye = lijepa rajska djevica; crnooka djevojka.
Hipok. Hûrka

Hurijeta (Hurìjeta),
gen. -ē; vok. Hurìjeta; prisv. pridjev Hurìjetīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥurriyyet = sloboda; nezavisnost + naš nast. -a za ženski rod.
Hipok. Hûrka

*Hurka (Hûrka) vidi Hurija i Hurijeta,
gen. -ē; vok. Hûrko; prisv. pridjev Hûrkīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hùrija i Hurìjeta

*Hurma (Húrma) vidi Hurmeta,
gen. -ē; vok. Hûrmo; prisv. pridjev Húrmīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Hùrmeta

Hurmeta (Hùrmeta),
gen. -ē; vok. Hùrmeta; prisv. pridjev Hùrmetīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. ḥurmet = svetinja; nepovredivost; poštovanje; čed­nost; gospođa; dama + naš nast. -a za ženski rod.
Hipok. Húrma

*Hurmija (Hùrmija) vidi Hurmeta,
gen. -ē; vok. Hùrmija; prisv. pridjev Hùrmijīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od hipok. Húrma (< Hùrmeta) dodavanjem na osnovu našeg nast. -ija.

Huršid (Hùršid),
gen. -a; vok. Hùršide; prisv. pridjev Hùršidov; muško ime (rijetko).
Iz tur. Hurşid (lično m. ime), od perz. ḥūršīd = sunce.
Modif. Rùšīd

*Husa (Hȕsa) vidi Husein,
gen. -ē; vok. Hȕsa; prisv. pridjev Hȕsīn; muško ime (c. Herc.) (frekv.).
Hipok. od Husèin

*Husaga (Hȕsaga) vidi Husein i Agan,
gen. -ē; vok. Hȕsaga; prisv. pridjev Hȕsagīn; muško ime (manje frekv.).
Složeno ime od hipok. Húso (< Husèin) i aga.

*Husamedin (Husamèdīn) ili Husameddin vidi Husamudin,
gen. -ína; vok. Husamèdīne; prisv. pridjev Husamedínov; muško ime (rijetko).
Modif. od Husamùdīn

Husamudin (Husamùdīn) ili Husamuddin,
gen. -ína; vok. Husamùdīne; prisv. pridjev Husamudínov; muško ime (rijetko).
Složeno ime od ar. ḥusām = oštar mač i ar. eddīn = vjera. Značenje = mač vjere.
Modif. Husamèdīn

Husein (Husèin), u starije vrijeme i u obliku Husejn ili Husejin,
gen. -a; vok. Husèine; prisv. pridjev Husèīnov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hüseyn < ar. Ḥuseyn (lično m. ime) = Ijepuškast; polijep.
Hipok. i hipok. derivati: Hȕsa, Hȕselja, Hȕsica, Hùsika, Hȕska, Hȕsko, Húso

*Huselja (Hȕselja) vidi Husein,
gen. -ē; vok. Hȕselja; prisv. pridjev Hȕseljīn; muško ime (rijetko).
Izv. od hipok. Húso (< Husèin) dodavanjem na osnovu na­šeg nast. -eIja.

*Husica (Hȕsica) vidi Husein,
gen. -ē; vok. Hȕsica, Hȕsice; prisv. pridjev Hȕsičīn; muško ime (rijetko).
Izv. od hipok. Húso (< Husèin) dodavanjem na osnovu na­šeg nast. -ica.

*Husika (Hùsika) vidi Husein,
gen. -ē; vok. Hùsika; prisv. pridjev Hùsikīn; muško ime (rijetko).
Izv. od hipok. Húso (< Husèin) dodavanjem na osnovu na­šeg nast. -ika.

*Huska (Hȕska) vidi Husein,
gen. -ē; vok. Hȕska; prisv. pridjev Hȕskīn; muško ime (manje frekv.).
Izv. od hipok. Húso (< Husèin) dodavanjem na osnovu na­šeg nast. -ka.

*Husko (Hȕsko) vidi Husein,
gen. -a, -ē; vok. Hȕsko; prisv. pridjev Hȕskov, Hȕskīn; muško ime (rijetko).
Izv. od hipok. Húso (< Husèin) dodavanjem na osnovu na­šeg nast. -ko.

*Husna (Hȕsna) vidi Husnija,
gen. -ē; vok. Hȕsna; prisv. pridjev Hȕsnīn; muško ime (c. Herc.) (manje frekv.).
Hipok. od Hùsnija

Husnija (Hùsnija),
gen. -ē; vok. Hùsnija; prisv. pridjev Hùsnijīn; muško ime (frekv.).
Iz tur. Hüsnī (lično m. ime), od ar. ḥusn = ljepota; izvrsnost; dobrota + ar. adj. sufiks -iyy + naš nastavak -a.
Hipok. Hȕsna, Húsno, Húne

Husnija (Hùsnija),
gen. -ē; vok. Hùsnija, Hùsnijo; prisv. pridjev Hùsnijīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz ar. ḥusniyye = lijepa; krasna; dobra.

*Husno (Húsno) vidi Husnija,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hûsno; prisv. pridjev Húsnīn (u ist. Herc. Húsnov); muško ime (rijetko).
Hipok. od Hùsnija

*Huso (Húso) vidi Husein,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hûso; prisv. pridjev Húsīn (u ist. Herc. Húsov); muško ime (frekv.).
Hipok. od Husèin

*Husref (Hùsref) vidi Husrev,
gen. -a; vok. Hùsrefe; prisv. pridjev Hùsrefov; muško ime (frekv.).
Modif. od Hùsrev

*Husrefa (Hùsrefa) vidi Husrev,
gen. -ē; vok. Hùsrefa; prisv. pridjev Hùsrefīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od m. imena Hùsref dodavanjem našeg nast. -a za žen­ski rod.

Husrev (Hùsrev),
gen. -a; vok. Hùsreve; prisv. pridjev Hùsrevov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Husrev (lično m. ime), od perz. ḥusrew = car; kralj; monarh; vladar.
(Gazi) Husrev-beg je bio bosanski sandžakbeg sa prekidima od 1530. do 1541. g. i stekao je velike zasluge za razvitak Sarajeva (vidi uz ime Gazija).
Modif. Hùsref

*Hutko (Hútko) vidi Sabahudin,
gen. -ē (u ist. Herc. -a); vok. Hûtko; prisv. pridjev Hútkīn (u ist. Herc. Hútkov); muško ime (rijetko).
Hipok. od Sabahùdīn

Huzejfa (Huzéjfa),
gen. -ē; vok. Huzéjfa; prisv. pridjev Huzéjfīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. Ḥuḍeyfe = vl. muško ime čiji je prijevod teško sa sigurnošću utvrditi. Zbog svoga oblika u nas je postalo žensko ime.
Modif. Uzéjfa i Zéjfa
Hipok. Zéjfa

Huzejma (Huzéjma),
gen. -ē; vok. Huzéjma; prisv. pridjev Huzéjmīn; žensko ime (rijetko).
Iz ar. Ḥuzeyme(t) = vl. žensko ime u demin. obliku, čije je značenje teško sa sigurnošću utvrditi.

© Copyright