*Ohran (Òhran)
vidi Orhan,
gen. -a; vok.
Òhrane; prisv. pridjev Òhranov; muško ime (manje frekv.).
Modif. od Òrhan
Hipok. Óhro
*Ohro (Óhro) vidi Orhan,
gen. -ē (u ist.
Herc. -a); vok. Ôhro; prisv. pridjev Óhrīn (u ist. Herc. Óhrov); muško ime
(rijetko).
Hipok. od Òhran
*Oma (Ȍma) vidi Omer,
gen. -ē; vok.
Ȍma; prisv. pridjev Ȍmīn; muško ime (c. Herc.) (manje frekv.).
Hipok. od Òmer
*Omar (Ȍmār) vidi Omer,
gen. -a; vok.
Ȍmāre; prisv. pridjev Ȍmārov; muško ime (rijetko).
Modif. od Òmer
Omer (Òmer),
gen. -a; vok.
Òmere; prisv. pridjev Òmerov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Ömer <
ar. ʻUmar = vl. muško ime.
Etimologija ovog
imena je nejasna. Pošto ima vezu sa ar. leks. korijenom ʻmr, moglo bi se
pretpostaviti da znači »dug život«, »ispunjen životom« i tome sl. U imenu Omer
glas o, odnosno ö, dobili smo preko turskoga jezika, a u arapskom
jeziku, koji nema vokala o, izgovor je Umar.
Ime Omer postalo
je veoma popularno jer ga je imao jedan od prvih Muhammedovih saboraca i
kasnije drugi halifa ʻUmar ibn el-Ḫaṭṭāb (634.–644.). Arapski, a i drugi
historičari (npr. Filip Hiti) tvrde da je ʻUmar bio personifikacija svih vrlina
koje treba da ima jedan halifa i u zvijezde kuju njegov karakter. Osobito
ističu njegovu skromnost, pravednost i objektivnost.
Modif. Ȍmār
Hipok. Ȍma,
Òmerica, Ȍmica, Ómo
Augm. Òmērda
Omerda (Òmērda),
gen. -ē; vok.
Òmērda; prisv. pridjev Òmērdīn; muško ime (rijetko).
Augm. od Òmer
Omerica (Òmerica),
gen: -ē; vok.
Òmerica; prisv. pridjev Òmeričīn; muško ime (rijetko).
Hipok. od Òmer
*Omerulfaruk (Òmerulfáruk) vidi Omer i Faruk,
gen. -a; vok.
Òmerulfáruk; prisv. pridjev Òmerulfárukov; muško ime (rijetko).
Složeno ime od
Òmer i Fáruk
*Omica (Ȍmica) vidi Omer,
gen. -ē; vok.
Ȍmica, Ȍmice; prisv. pridjev Ȍmičīn; muško ime (rijetko).
Hinok. od Òmer
*Omo (Ómo) vidi Omer,
gen. -ē (u ist.
Herc. -a); vok. Ômo; prisv. pridjev Ómin (u ist. Herc. Ómov); muško ime
(frekv.).
Hipok. od Òmer
Orhan (Òrhan),
gen. -a; vok.
Òrhane; prisv. pridjev Òrhanov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Orhan
(lično m. ime), složeno od tur. or = rov; opkop; utvrđenje i tur.-tatar. hān
(hang) = car; vladar. Značenje = car utvrđenja, rova, opkopa.
Modif. Òhran
Hipok. Órho
Orhanija (Orhánija),
gen. -ē; vok.
Orhánija; prisv. pridjev Orhánijīn; žensko ime (rijetko).
Izv. od m. imena
Òrhan dodavanjem našeg nast. -ija.
*Orho (Órho) vidi Orhan,
gen. -ē (u ist.
Herc. -a); vok. Ôrho; prisv. pridjev Órhīn (u ist. Herc. Órhov); muško ime
(rijetko).
Hipok. od Òrhan
Oruč (Òruč),
gen. -a; vok.
Òruče; prisv. pridjev Òručev; muško ime (rijetko).
Iz tur. oruç <
perz. rūz, rūğ, rūč = post.
Ovakvo se ime
nekada davalo djetetu koje se rodilo u vrijeme muslimanskog posta. Danas je ime
Oruč vrlo rijetko, ali u Hercegovini postoji prezime Oručević.
*Osma (Ósma) vidi Osmana,
gen. -ē; vok.
Ôsmo; prisv. pridjev Ósmīn; žensko ime (rijetko).
Hipok. od Osmána
Osman (Òsman ili Ȍsman),
gen. -a; vok.
Òsmane; prisv. pridjev Òsmanov; muško ime (frekv.).
Iz tur. Osman
< ar. ʻUṯmān = lično m. ime.
Etimologija ovog
imena je čudna. ʻUṯmān u arapskom jeziku znači »mladunče ptice droplje« ili
»mlada zmija«, a kako je to postalo vlastito ljudsko ime, teško je reći.
Vjerovatno da je to zaštitno (profilaktičko) ime koje su nekada Arapi davali
djeci da bi ih zaštitili od zlih duhova i drugih nečistih sila.
Kao i u imenu
Omer tako smo i u imenu Osman glas o dobili iz turskoga jezika, jer u ar.
jeziku nema vokala o.
Ime Osman postalo
je popularno zbog toga što se tako zvao jedan od prvih Muhammedovih pristalica,
njegov zet a kasnije i treći halifa ‘Uṯmān ibn ‘Affān (579.–656.). Ubila ga je
na prevaru i mučki 656. g. jedna grupa muslimanskih buntovnika.
Osman se zvao i
osnivač samostalne turske države, koja se po njegovu imenu prozva Osmanlijska
(Otomanska) imperija, a njegovi nasljednici i potomci (Turci) Osmanlije.
Hipok. Ȍsmica,
Ósmo, Óso
Osmana (Osmána) vidi Osman,
gen. -ē; vok.
Osmána; prisv. pridjev Osmánīn; žensko ime (manje frekv.).
Izv. od m. imena
Òsman dodavanjem našeg nast. -a za ženski rod.
Hipok. Ósma
*Osmica (Ȍsmica) vidi Osman,
gen. -ē; vok.
Ȍsmica, Ȍsmice; prisv. pridjev Ȍsmičīn; muško ime (rijetko).
Hipok. od Òsman
*Osmo (Ósmo) vidi Osman,
gen. -ē (u ist.
Herc. -a); vok. Ôsmo; prisv. pridjev Ósmīn (u ist. Herc. Ósmov); (u B. kr.
Ósme, gen. -ē; vok. Ôsme; prisv. pridjev Ósmīn); muško ime (frekv.).
Hipok. od Òsman
*Oso (Óso) vidi Osman,
gen. -ē (u ist.
Herc. -a); vok. Ôso; prisv. pridjev Ósīn (u ist. Herc. Ósov); muško ime
(rijetko).
Hipok. od Òsman
© Copyright